BAKRAM (eng. bukram) – kruta tkanina od pamuka, ređe od lana. Koristi se za povezivanje knjiga, ojačavanje pojedinih delova odevnih predmeta i u izradi šešira.
BATIST (eng. cambric, franc. batiste) – jedna od najfinijih i najgušćih tkanina. U poćetku je izrađivan od lana, a danas se pravi i od pamuka. Tka se od sirovog prediva, a zatim se izbeljuje i, po potrebi, boji. Koristi se za izradu posteljine, košulja, maramica i kao osnova za čipku i vez.
GABARDEN (eng. gabardine, gaberdine) – fina, gusta tkanina od češljane vune, ređe pamuka, u keper prepletaju.
Naziv potiče od širokog ogrtača sa rukavima nošenog u XV i XVI veku. Kao naziv za tkaninu ga uvodi (i patentira) Tomas Barberi krajem XIX veka.
Upotrebljava se za ogrtače, odela i suknje i haljine, a impregniranaza kišne ogrtače.
DENIM – Gruba pamučna tkanina u keper prepletaju, kod nas poznata i kao teksas platno ili džins. Naziv potiče od frnacuskog serge de Nîmes (serž iz Nima).dok naživ džins dolazi od francuskog naziva za Đenovu (Gênes), gde su napravljene prve pantalone od denima.
Najčešći je indigo denim (blue jeans), sa bojenom potkom i belom osnovom. Proces bojenja indigom onemogućava da boja prodre u središte niti, zbog čega denim bledi na karakterističan način.
DRIL (eng. drill)– jaka lanena, pamučna ili kudeljna tkanina. Lakši dril se koristi za košulje, safari jakne, bluze i sportsku odeću, a teži za radničke i vojne uniforme.
ŽORŽET (eng. georgette) – lagana, prozračna, mat krep tkanina (naziv je skraćen od krep žoržet). Izvorno od svile, izrađuje se od niti sa velikim brojem navoja. Naizmeničnim postavljanjem niti sa S i Z navojem u potki i osnovi dobija se karakterištična tekstura. Elastičniji je i manje providan od šifona.
Koristi se za izradu bluza, sukanja, haljina, večernjih haljina…
KALIKO (eng. calico) – tkanina u platno prepletaju od nebeljenog i obično ne sasvim obrađenog pamuka, izvorno iz Indije. Jeftina tkanina, mnogo grublja od muslina, ali finija od kanvasa i denima.
KORDROJ (eng.corduroy) – rebrasta tkanina. U osnovi, to je rebrasti somot. U nekim delovima Evrope naziva se mančester. U upotrebi je od 18. veka, najpre među stanovnicima industrijskih područja. Smatra se izdržljivom tkaninom i najčešće se koristi za izradu pantalona, jakni i košulja.
KREP (fr. crêpe) – svilena, vunena ili sintetička tkanina, oštrog opipa i izražene, neravne (zrnaste ili rebraste) teksture. Postoji mnogo različitih tipova ove tkanine, a najpoznatiji su: krep de šin, krep žoržet i krep saten.
FLANEL (eng. flannel) – meke tkanine različite finoće. Izvorno pravljene od kardirane vune, danas mogu biti i pamučne i sintetičke. Dodatna mekoća se dobija brušenjem tkanine. Ima široku primenu, u zavisnosti od težine i kvaliteta – od ćebadi i posteljine, preko muških odela, do košulja i odeće za spavanje.
MUSLIN (fr. mousseline) – pamučna tkanina platno prepletaja. Proizvodi se u različitim težinama – od finih, prozračnih do punih i grubih.
Naziv muslin se često kolokvijalno koristi za sve lagane, providne tkanine.
ORGANDIN (eng. organdy) – najprozirnija i najkruća pamučna tkanina. Proizvodi se od češljanog pamuka u platno prepletaju. Prozirnost i krutost su rezultat dorade nebeljene tkanine kiselinom.
Koriste se za letnju i drapiranu odeću i u enterijeru, za zavese.
ČINC (eng. chintz) – apretirana kaliko tkanina sa karakterističnim cvetnim uzorkom štampanim na svetloj podlozi drvenim pečatima. Od 19. veka činc se koristi i kao naziv za taj tip dezena. Kod nas je poznat kao cic.
ŠIFON (fr. chiffon – krpa) – lagana, prozračna tkanina (svilena, kasnije i sintetička) u platno prepletaju glatkih ili naizmenično postavljenih krep niti sa S i Z navojem, koje omogućavaju blagu elastičnost.
Šifon se obično koristi za večernje haljine, posebno kao gornji sloj, za postizanje elegantnog i lepršavog izgleda odeće. Popularan je i za izradu bluza, marama i veša. Poput drugih krep tkanina, može biti težak za rad jer je lagan i klizi. Pošto se ivice lako osipaju, mora se spajati francuskim šavom.
Zbog osetljivosti, mora se prati pažljivo, ručno.