Burgundski dvor tokom XV veka svakodnevni život pretvara u ceremoniju, što i drugi vladari uskoro prihvataju. Ovakav život utiče na promene u modi, ponašanju ceremonijalu – npr. usvajanje nošenja crnine u vreme žalosti i skidanje šešira u znak pozdrava su običaji koji potiču iz ovog vremena. Vlasti se ozbiljno bave pitanjem klasnih razlika u odevanju i zakonom propisuju šta koja klasa sme da nosi ( širinu poruba, dužinu rukava, cakne, dužinu špiceva na obući, boje, mi-parti…).
U isto vreme u Italiji se rađa nova era u evropskoj kulturi – renesansa. Tokom poslednje trećine XV veka italijanska moda proširiće se i ostatkom Evrope.
Muški kostim
Gornja odeća se dalje skraćuje. Purpoint je u gornjem deli potpuno uzak, a od sruka pada u naborima. Rukavi su često vertikalno prosečeni u visini lakta. Dublet je od somota ili fine čoje. Košulja se često vidi kroz proreze rukava i iznad vratnog izreza grudnjaka. Hupland nose uglavnom stariji muškarci, lekari i sudije.
Vremenom se rukavi sve više šire, i to ne samo u doručju, već od ramena. Nova forma rukava naziva se maoatr. Ovi rukavi su često toliko široki i dugački, da se, iz praktičnih razloga, prorezuju u visini lakta tako da se tu provlači ruka, a ostatak rukava slobodno pada uz telo. Krajem veka, pod uticajem italijanske mode, rukavi se sužavaju i mestimično prosecaju, tako da viri rukav košulje.
Javlja se podela na čarape i čakšire. Kad čakšire nisu od elastičnog materijala, već od tankog platna, prosecaju se i spajaju trakama u visini kolena, kako bi se noga oslobodila pritiska pri kretanju.
Nogavice su često mi-parti, jakih boja i dezena i nose se pričvršćene trakam za pojas donjeg odela. Kako je muško odelo postalo kraće, na nogavicama se napred pojavio zalistak – preteča današnjeg šlica. To je mali, pomični poklopac, nalik na zakrpu, koji krajem XV veka postaje veći i počinje da se vatira, a naziva se brageta.
U uporebi su različite vrste ogrtača, sa rukavima ili prorezima za ruke, sa kapuljačom ili bez nje. Bogato ukrašen pojas nosi se nešto ispod struka.
Obuća je od meke kože, sa dugim, ispunjenim vrhom – dužina špica govori o bogatstvu vlasnika. Špic je u nekim slučajevima bio toliko dug, da je morao da se savija i vezuje trakom ispod kolena kako ne bi ometao kratanje. Kasnije se cipele i čizme izrađuju od somota, svile ili brokata, svetlih je boja i bogatije ukrašena. Krajem veka vrh se preseca i dobija oblik pačjeg kljuna. Preko obuće se, kao zaštita, mogu nositi natikače (patan).
Kosa je relativno kratka (do vilice) i ravno šišana. Nose se razne vrste kapa i šešira. Kapuljače se često uvijaju u formu velikih turbana. U modu ulaze fes i bere.
Ženski kostim
Pod uticajem burgundske mode haljine dobijaju visok struk i dubok vratni izrez. Nabiranje je bogatije napred, tako da silueta žene ovog perioda podseća na siluetu trudnice. Često se prednji deo haljine nosi pridržan na bokovima pri hodu. Pred kraj XV veka haljina se preseca u struku i tako nastaju grudnjak (korsaž) i suknja (žip).
Na početku veka rukavi su uski, ali se tokom vremena sve više šire i nabiraju, a ponekad je levi bogatiji od desnog. I u ženskom kostimu se krajem veka dešavaju promene, tako da rukavi postaju uži i ponekad se prosecaju, otkrivajući rukave košulje.
Šaube se javlja kao odelo koje je u pravom smislu reči kaput. Dugo je, sa posuvraćenom kragnom, prosečeno spreda, sa dugim rukavima i postavljeno krznom. Nose ga i žene i muškarci.
Odelo se sve više proseca i ističe rublje ispod njega. Procvat proizvodnje čipke u XV veku dovodi do sve veće pojave čipkanih i vezenih ukrasa na ženskoj košulji. Pojavljuju se i kese za grudi – preteča brushaltera.
Žene retko nose mi-parti.
Tokom XV veka ulaze u modu najfantastičniji oblici kapa: u obliku fesa, glave šećera (enen) ili roga… Ti oblici se prave od žičane konstrukcije presvučene tkaninom. Često se oko roga, na razne načine, umotavala čalma. U upotrebi je i leptir – kapa od gaze koja sa strane ima neku vrstu predimenzioniranih krila. Sa kapa se niz leđa, skoro po pravilu, spušta veo. Ispod kapa žene nose malu kalotu podvezanu pod bradom, kojom pokrivaju kosu. Čelo i slepoočnice se briju.
Šminka se i dalje koristi na isti način kao i u prethodnom veku. Obrve su tanke i visoke ili sasvim očupane.
Cipele su kao muške, ali sa kraćim špicevima.
Lepeza ulazi u upotrebu kao obavezan detalj. U upotrebi su i muf i rukavice. Dekorisane rukavice su izuzetno skupocene i davane su kao poklon lordovima.
U upotrebi su sve vrste nakita.
Više slika na http://pinterest.com/marinasct/xv-vek/.
Profesorka istorije nam je zadala da nademo nesto o nacinu odevanja u periodu humanizma i renesanse i ja sam se odmah setila da sam ovde citala nesto na tu temu..zato vam hvala jer ste mi umnogome olaksali potragu 🙂
Nema na čemu 🙂
Treba mi za seminarski rad poređenje Italije i Srbije u smislu mode, odevanja ali u srednjem veku… Da li biste mi poslali članke o tome ukoliko ih imate? Hvala unapred!
Nažalost, nisam se time bavila, ali nisam ni naišla na članke koji bi pisali o tome. Ne znam koji vek uzimate za početak poređenja, s obzirom da o kostimu u Srbiji ima malo likovnih podataka pre XII veka. Zna se da se vlastela odevala po ugledu na vizantijsku. Što se kostima srednjeg veka u Italiji tiče, i on je tokom romaničkog perioda sličan vizantijskom (replike kostima iz XII veka možete videti na http://ranaan.altervista.org/html/SCA-Gallery.htm). Tokom gotičkog perioda on je nalik kostimu u Zapadnoj Evropi. Neke ilustracije italijanskog srednjovekovnog kostima mogu se naći kod Rasinea.