Stil Luja XVI je čudna mešavina rokoko stila, kakav je bio u prethodnom periodu, i engleskog uticaja, koji donosi nove, strožije oblike. Dok se pod Lujem XV upotrebljavaju tkanine mirnih boja, bez kontrasta i upadljivih dezena, nov period nosi prugaste i tufnaste svilene tkanine, jakih kontrasta, ali jednostavnih formi. Često se nose i potpuno bela odela sa čipkanim ukrasima. U svakom slučaju, vidno je pojednostavljivanje kostima, koje je posledica ekonomskog osiromašenja plemstva, Rusoovog učenja o povratku prirodi, jednostavnih toaleta Marije Antoanete i, konačno, anglomanije (engleskog uticaja).
Muški kostim
Promene u muškom kostimu nisu bile velike i uglavnom se odnose na detalje. Abi sada ima uže peševe i uska zarukavlja. Frak ima ukošene peševe i nisko posuvraćenu kragnu. Često su reveri jednobojni i jasnih tonova, a jakna dezenirana, obično sa širokim prugama. Uz frak se nosi mač. Redengot ima tri stepenaste kragne i revere odvojene od jake. Nosi se u engleskom stilu, uz kožne čakšire i visoke čizme. Prsnik je sada kratak i drugačije je boje od kaputa uz koji se nosi. U kući se umesto ovih odela nose udobne kućne haljine. Čakšire su i dalje uske, sa kopčanjem u visini kolena.
Obuća je najčešće crna, i dalje sa crvenim potpeticama na dvoru i skoro obavezno se nosi uz bele svilene čarape, koje sa strane imaju izvezen ili utkan vretenasti ornament.
Detalji koji dopunjavaju mušku odeću su: rukavice, mufovi (zimi), štap za šetnju i i džepni satovi.
Muška frizura je i dalje perika: svetla, napuderisana, jednostavno začešljana, sa dve ili tri rolne iznad ušiju i repom uvezanim mašnom na leđima. Ova moda se postepeno gubi krajem perioda. U modi su različiti šeširi, ali prednjači trikorn, samo što on sada ima duži prednji rog, dok su bočni kraći. Pojavio se i cilindar, kao deo odeće za jahanje.
Nije bilo neobično videti našminkanog muškarca. Koristili su i belilo za lice i ruž za obraze i usta.
Za razliku od muškog kostima, ženski kostim je pretrpeo bitne promene. Presudan je bio uticaj engleskog klasičnog stila, koji je doneo jednostavnost forme i oslobodio žensko telo od krutih ukrasa, tako da se kotarice i šlepovi nose samo u svečanim prilikama, dok je češće nošenje turnira. Suknja se skraćuje do gležnjeva i često ima horizontalne ukrase u vidu frizova, visokih volana ili plisiranih umetaka. Sve se češće nosi velika marama ogrnuta oko ramena (fichu). U kući se preko suknje opasuje duga kecelja.
U svakodnevnoj upotrebi je niz različitih tipova haljina: „engleska“ haljina (Robe A la Anglaise), „francuska“ haljina (Robe a la Francaise), haljina uvučena u džepove, razne vrste poloneza, redengot haljina, da pomenemo samo nekolicinu.
Engleska (gore levo) i francuska (gore desno) haljina su u osnovi slične. Najuočljivija razlika je u tome što je engleska haljina ukrojena na leđima, tako da prianja uz telo, a francuska pada od ramena u vato naborima.
Haljina uvučena u džepove je omiljena među građankama i kod nje se delovi gornje suknje uvlače u proreze sa strane (slika dole levo).
Poloneza se javlja u raznim varijantama za koje je zajedničko da sa strane imaju gajtane kojima se gornja suknja podiže, formirajući tzv. krila i rep (slika gore desno).
Engleski uticaj ogleda se u redengot haljini, koja je spreda ili potpuno otvorena ili zakopčana do struka velikom metalnom dugmadi. Nosi se uz ogromne šešire od dabrovine ili slame. Forma redengota se pojavljuje i u kraćem obliku, nalik na kaputić do struka. Važni ukrasi uz ovu haljinu su džepni časovnik i kravata.
Nakit i modni detalji su omiljeni.
Žene nose raznobojne svilene čarape. Obuća je različitih formi. Papuče, sandale i cipele, sa potpeticama ili bez njih, izrađene su od fine tkanine ili kože.
Frizura se menja nekoliko puta u toku prioda. U početku je vrlo jednostavna i podseća na nehajnu punđu od uvojaka, pridrženih na temenu češljem. Kasnije se javlja težnja za visokim frizurama.. Uz puno umetaka, pufova i raznih drugih ukrasa, na glavi su se ponekad nosile i čitave pastoralne scene, korpe pune voća i cveća ili makete jedrenjaka. Ove komplikovane frizure su se pravile jednom nedeljno, a žene su morale da spavaju skoro sedeći.
Uz ovakve visoke frizure u kući se nose dormeze, a za izlazak šeširi nagnuti nad čelo. Uz niske frizure se nose veliki šeširi od dabrovine ili filca, bogato ukrašeni perjem.
Šminka se i dalje puno koristi. Puderiše se sve: lice, telo, frizura.
Od detalja su i dalje u upotrebi lepeze i suncobrani, zimi mufovi. Karakterističan detalj ovog perioda su štapići za češanje (zbog predimenzioniranih frizura i mnoštva umetaka, žene jednostavno nisu mogle da počešu glavu). Ovi štapići su u nekim slučajevima bili prava mala umetnička dela od slonovače, drveta ukrašenog sedefom ili, čak, zlata.
Više slika iz ovog perioda na http://pinterest.com/marinasct/luj-xvi/.
Povratni ping: Novi članak: Luj XVI | Moda nekad i sad
Kako je divno čitati stručan tekst, dobro obrađen!
Da li si pisala o Luju XIV-om? Koji je dobar srednjoškolski i fakultetski udžbenik o kostimima?
Ima i Luja XIV… pogledaj gore Istoriju kostima u slikama, pa ćeš naći 🙂
Nažalost, srednjoškolskog udžbenika nema, a i za fakultet postoji samo jedan: „Odelo i oružje“ Pavla Vasića (izdanje Univerziteta umetnosti, reizdaje se već četrdesetak godina…).