Mesopotamija je poznata i kao «kolevka civilizacije». Obuhvatala je doline reka Tigar i Eufrat u Maloj Aziji. Danas je to pustinjsko područje, ali u vreme o kome govorimo (3500. – 331. god.p.n.e.) to je bilo plodno područje zahvaljujući, pre svega, razvijenom sistemu navodnjavanja.
Kostim u Mesopotamiji izučavamo kroz tri perioda, podeljena prema narodima koji u tim periodima dominiraju ovoj oblasti, donoseći promene u odevenju i kulturi uopšte.
Sumerski kostim
U četvrtom i trećem milenijumu pre nove ere postojala su dva odvojena naroda u dolini Tigra i Eufrata: Akađani, na severu, i Sumeri, na jugu. Čini se da su Sumeri dominirali nekoliko vekova, ili barem tokom prve Ur dinastije (oko 2800. – 2600. p.n.e.). To je bio veoma prosvećen narod, ogromnih tehničkih mogućnosti, sposoban za pravljenje složenih mašina i građevina i veoma složenih zlatarskih proizvoda. Njihova moda i običaji su usvojeni širom Mesopotamije. Naše znanje o ovoj civilizaciji zasniva se uglavnom na skulpturama, reljefima i grobnicama u koje su mrtvi polagani sa svojim ličnim stvarima, kako bi im se osigurao prosperitet na onom svetu, što daje bogat izvor informacija naučnicima.
Prva i najuočljivija osobina sumerske odeće je njene jednostavnost.
Osnovna forma i za muškarce i za žene je jednostavna suknja na preklop, duga do gležnjeva. Ova odeća se naziva kaunakes. Muskarci kaunakes najčešće omotavaju oko struka, dok je torzo nag, a žene ovu odeću omotavaju ispod pazuha, često prebacujući jedan kraj preko ramena.
Na statuama i bareljfima su predstavljene suknje sa debelom i nabranom teksturom. Većina stručnjaka smatra da su one bile od ovčjeg krzna, uredno očešljanog i sređenog u pramenove, ali postoji i mišljenje da se ne radi o krznu, već o tkanini ukrašenoj kićankama ili na neki drugi način, stvarajući efekat krljušti. U svakom slučaju, ovakve suknje su bila rezervisana za najviši stalež. Niži slojevi su prikazani u suknjama bez ikakve primetne teksture.
Sumeri su verovetno brijali glave i nosili perike. Kose su bile duge i ukovrdžane, kao i brade. Žene su nosile izuzetno složene frizure sa pletenicama.
I muškarci i žene su uokvirivali oči jakom crnom šminkom.
Nakit zauzima izuzetno važno mesto u odevanju i veoma je fine izrade. Nose se ogrlice i narukvice od više niski perli (metalnih, kamenih ili keramičkih), minđuše, prstenje i složeni ukrasi za glavu i kosu.
Obuća verovatno nije nošena, ili barem nemamo podataka o njoj.

Minđuše
Vavilonci i Asirci
U drugoj polovini terćeg milenijuma javlja se vavilonski uticaj u odevanju, iako će Vavilonci preuzeti dominaciju u Mesopotamiji tek nekoliko vekova kasnije. Laki, tkani materijali zamenjuju debelu kožu i valjane tkanine iz prethodnog perioda. Odeća postaje praktičnija i prilagođenija klimatskim uslovima. U početku su tkanine najčešće pravljene od vune. Statue pokazuju da su ove tkanine bile bogato dekorisane i ukrašene resama po rubovima.
Muški kostim je drapiran od pravougaonog komada tkanine koji se obavijao oko tela i jedan kraj se prebacivao preko levog ramena. Slikovne predstave vavilonskih žena su veoma retke, ali se čini da su i one nosile sličan kostim.
Izgleda da su drapirani kostim nosili samo pripadnici plemstva, dok ostali i dalje nose jednostavne platnene suknje.
S leva na desno: haljina boginje iz ranovavilonskog perioda; svakodnevni muški kostim od treće dinastije; ženski vavilonski kostim (II milenijum p.n.e.)
Frizure i brade se ne menjaju bitno, a šminka se i dalje koristi.
Privezak sa ogrlice, oko 1600. god. p.n.e. Zidni ukrasi (glazirana cigla)
Oko 1500. p.n.e. promene u kostimu najavljuju dominaciju nove civilizacije – asirske. Ipak, kako i Vavilonci i Asirci naseljavaju područje Mesopotamije u isto vreme (Asirci na severu, a Vavilonci na jugu), ne postoje velike razlike u odevanju.
Osnovna odeća je duga, krojena tunika kratkih rukava, od bogato ukrašene tkanine. Preko tunike se nosi neka vrsta šala sa resama , takođe bogato ukrašenog. Šal se omotava oko bedara i pričvršćuje širokim opasačem koji obično drži dva bodeža.
Na glavi se nosi visoka, cilindrična kapa. Kosa i brada su dugi i ukovrdžani.
U ovom periodu se prvi put javlja obuća – dotle su svi bili prikazani bosi.
O ženskom kostimu ima malo podataka. Smatra se da je bio nalik na muški, a sve udate žene u javnosti moraju da budu pokrivene velom..
Između IX i VI veka p.n.e. kostim se može podeliti na ceremonijalni, vojni i lovački, a razlike su posledica funkcionalnih, a ne modnih razloga.
Persijski kostim
Persijanci preuzimaju dominaciju u Mesopotamiji u VI veku p.n.e, posle kraćeg perioda vladavine Međana. Oni su bili poreklom planinski narod i njihova odeća je zato bila neprikladna za njihovo novo stanište. Zbog toga su oni razvili kostim koji je uključivao i delove međanske, vavilonske i asirske odeće.
Od Međana su preuzeli tzv. «haljinu časti», koju su u ceremonijalnim prilikama nosili kralj i njegova svita. Ona se sastoji od dva spojena pravougla komada tkanine sa otvorima za glavu i ruke. Širina tkanine formira rukave, a odeća je potpasana u struku.
Odeća je dekorisana geometrijskim motivima i rozetama, a dominiraju žuta, smeđa, oker i plava boja.
Persijski doprinos kostimu Mesopotamije je krojena odeća koja prati liniju tela. Njima možemo da zahvalimo za prve poznate pantalone i jakne sa našivenim rukavima. Osnovni stil, koji se koristio svakodnevno, sastojao se od uskih pantalona uvučenih u čizme i uske tunike dugih rukava.
Na nogama se nose cipele ili čizme sa povijenim vrhovima.
Frizura je kao asirska, a na glavi se nose različite forme filcanih kapa: zaobljene, frigijske, cilindricne…
331. godine p.n.e. Aleksandar Makedonski osvaja Vavilon i prekida vladavinu Persijanaca, a kostim poprima grčki uticaj.
Slike preuzete sa Google Images. Više slika na:
http://pinterest.com/marinasct/sumeri/
Ah, prekrasni prikazi kostima.
Najzad stižu novi tekstovi! Radujem se i nadam da ću saznati mnogo toga novog. Srećno u daljem radu!
Hvala, Đole! 🙂