Večeras će na svečanoj ceremoniji po 85. put biti dodeljene nagrade Oskar. Ove godine su u kategoriji najbolji kostim nominovani:
- Kolin Atvud (Colleen Atwood) za film „Snežana i lovac“;
- Pako Delgado (Paco Delgado) za film „Jadnici“;
- Eiko Išioka (Eiko Ishioka) za film „Ogledalce, ogledalce“;
- Žaklin Daran (Jacqueline Durran) za film „Ana Karenjina“ i
- Džoana Džonston (Joanna Johnston) za film „Linkoln“.
Kako sam o prva tri nominovana filma već pisala (gornji linkovi vode do članaka), ovde ću dodati samo kratak prikaz kostima poslednja dva nominovana filma.
„Ana Karenjina“
Žaklin Daran je britanska kostimografkinja kojoj je ovo treća nominacija za Oskara (dobila ga je 2005. godine za kostime u filmu „Gordost i predrasuda“ i bila nominovana 207. za film „Pokajanje“, oba u režiji Džoa Rajta). Na filmu „Ana Karenjina“ ponovo je sarađivala sa istim režiserom. Rajt je za ovaj film želeo stilizovane kostime: njegova ideja je bila da se uzmu siluete iz 1870-ih i da se pojednostave i očiste od suvišnih detalja – „bez čipke, karnera i ukrasa“. Daranova se opredelila da na kostime perioda primeni arhitektonsku jednostavnost kostima 1950-ih godina. „Pokušala sam da napravim estetski amalgam ova dva stila“, kaže.- Za Anino putovanje vozom do Moskve, Daran je napravila kopiju ogrtača ukrašenog paunovim perjem iz V&A muzeja. Za paunovo perje, koga ima i na Aninom šeširu, se smatra da nosi lošu sreću.
- Iako je krzno zaštitni znak carske Rusije, u filmu ono nije mnogo korišćeno.
- Anini kostimi su u tonovima bogare crvene, purpurne i crne. Na slici je skica za grimiznu balsku haljinu koju nosi plešući sa Vronskim, dok svi bruje o njihovoj aferi.
- Kako je u ovoj sceni kretanje Kire Najtli veoma važno, Daran je odlučila da izostavi korset i ne dodaje ojačanja u gornji deo haljine.
- Crna balska haljina je inspirisana kreacijama Balensjage i Diora.
- Kada se zaljubi u Vronskog, Anini kostimi postaju svetliji, odslikavajući njene emocije i raspoloženje, da bi opet postali tamni sa rastom njenih nemira i strahova.
- Kostimi za Kiti su inspirisani viktorijanskim dečji kostimima. Sa njenim sazrevanjem, boje se menjaju od dečjih pastela, do sofisticiranih bež i šampanj tonova.
- Rajt je insistirao na blještavo beloj uniformi Vronskog na balu.
- Kostimi Vronskog su stilizovane ruske vojne uniforme iz perioda.
- Vronski nosi kostime u sivim, svetlo plavim i belim tonovima, što ga, uz njegovu plavu kosu i oči, izdvaja od ostalih muških likova.
- Posle razvoda od Alekseja, Ana se pojavljuje u Operi u beloj haljini, koja je gotovo ogledalska slika crne haljine koju nosi na balu.
- Nakit u vilmu je pravi i pozajmljen je za potrebe snimanja iz „Šanela“
- Uticaj estetike 1950-ih je očigledan i na kostimu koji Ana nosi u čajdžinici.
- Daran kaže da joj je ovo omiljeni kostim iz filma.
- Džad Lou nosi najjednostavniji kostim, čije oštre i čiste linije odslikavaju kruti karakter lika.
- Ovaj kostim je sveden na osnovne crte ruske uniforme perioda.

Džoana Džonston je još jedna britanska kostimografkinja, poznata po svojoj saradnji sa Stivenom Spilbergom i Robertom Zemekisom. Film „Linkoln“ je još jedan rezultat saradnje sa Spilbergom. Za razliku od Žaklin Daran, od koje je zahtevana stilizacija kostima epohe, Džonstonova je imala dokumetaristički pristup – gotovo svi kostimi glavnih likova su replike odeće koju su Abraham Linkoln i njegova žena zaista nosili. Ovakav pristup je zahtevao intenzivan istraživački rad u muzejima i arhivama.
- Radeći kostime za film Džonstonova se u velikoj meri služila fotografijama. Studirala je portrete Meri Tod Linkoln kao bi osmislila haljine za Sali Fild..
- Skica za kostim nastala na osnovu fotografija Meri Tod.
- Kostim se sastoji od donje košulje do iznad kolena, preko nje se nosi korset, zatim gornja košulja, duge nogavice, svilene čarape, podsuknja – krinolina, velika podsuknja i, konačno, haljina.
- Na osnovu fotografija napravljena je i replika seta nakita od kultivisanih bisera.
- Fotografija Elizabet Kekli. Nekadašnja robinja postala je krojačica i osoba od poverenja Meri Tod Linkoln.
- Glorija Ruben kao Elizabet Kekli.
- Džonstonova je na osnovu fotografija proučavala način kako je Linkolnu stajala odeća .
- Kako crna boja izgleda pretamno na filmu, kostimografkinja je isprobavala različite nijanse za Linkolnov kaput, pre svega tamno zelenu.
- Tokom svojih istraživanja, Džonstonova je utvrdila da je Linkoln često koristio cilindar kao pritiskač za hartiju. Isto radi i Danijel Dej Luis u filmu.
- Replika Linkolnovog cilindra je naprevljena po originalnim merama u Italiji.
- Na osnovu sačuvane odeće Meri Tod, utvrđeno je da je imala oko 76 cm u struku, , zbog čega je Sali fild morala da se ugoji.
- U ovakvoj haljini je Meri Tod uređivala baštu oko bele kuće. Za razliku od originala, dezen replike nije tkan, već štampan.
- Verna replika kućne haljine je rađene na osnovu fotografija, ali se scene sa njom nisu našle u filmu.
- „Meri Tod je volela plavu, purpurnu, ružičastu i boju lavande, pa smo te boje koristili za njene kostime“, kaže Džonston.
- Seli Fild kao Meri Tod Linkoln.
U članku korišćene fotografije (i, delimično, komentari uz njih) sa http://www.vanityfair.com.
Sasvim subjektivno navijam za „Anu Karenjinu“!
Povratni ping: Kandidati za Oskara 2013. | www.blogovnik.com