Kosa je od davnina bila simbol snage (mit o Sampsonu i Dalili), života i lepote. Mnoge majke i danas čuvaju prve uvojke svoje dece, a običaj darivanja uvojaka kose je bio posebno rasprostranjen tokom devetnaestog veka.
Najčešći i najstariji oblik nakita od kose su bili medaljoni sa uvojcima kose, međutim, sa širenjem mode i nakit postaje sve složeniji . Od kose se prave minijaturne slike u broševima, medaljonima i na prstenju, a počinju da se izrađuju i kompletni komadi nakita od fino ispletene kose, često različtih boja.
Ova moda dostiže vrhunac tokom viktorijanskog perioda (druga polovina devetnaestog veka), sa takozvanim žalidbenim nakitom (nakitom koji se nosi u znak žalosti za preminulim) od kose. Žalidbeni nakit danas deluje pomalo morbidno, ali mora se imati u vidu da je u to vreme smrt bila deo svakodnevnog života. Stopa smrtnosti dece je u siromašnijim porodicama bila oko 30%, a bolesti i ratovi su uzimali svoj danak i među odraslim stanovništvom. Ovakav nakit se nazivao i memento mori (u slobodnom prevodu sa latinskog: seti se da ćeš i ti umreti).
Iskazivanje žalosti za pokojnikom odećom i nakitom je poprimilo razmere manije nakon prerane smrti princa Alberta, muža kraljice Viktorije, 1861. Kraljica je od svih dvorana zahtevala da u zvaničnim prilikama nose crninu sledeće tri godine, a sama nije skinula crninu do kraja života.
Časopisi tog vremena daju savete kako napraviti nakit od kose u kućnoj radinosti i podsećaju da, iako je u prvim danima (mesecima) žalosti dozvoljeno nositi samo nakit od uglačanog uglja, u kasnijem periodu mogu da se nose komadi nakita od kose sa zlatnim kopčama ili nakit u kome se nalaze uvojci kose.
Kosa nije bila samo deo žalidbenog nakita, već je često nošena kao dokaz ljubavi ili prijateljstva. U jednom članku iz tog vremena se kaže da sa uvojkom kose deteta ili prijatelja, deo njih je uz nas, bez obzira gde se oni sada nalaze.
Po izradi nakita od kose posebno su bile poznate žene iz sela Vamhus, iz Švedske, koje su svoje rukotvorine prodavale širom Evrope. Na Izložbi u Kristalnoj palati (Crystal Palace) u Londonu, 1853, uz nakit od kose, bio je izložen i čitav servis za čaj, napravljen u potpunosti od kose.
Izvori: http://www.hairwork.com/remember.htm, http://www.victoriana.com/Jewelry/victorian-hair-jewelry.html (slike).
Zanimljive fotografije!
Hm…mixed feelings about this. Pomalo mi je creepy.
I ja sam zatekla sebe u razmišljanju o tome kako bih se osećala noseći taj nakit (i da li bih, uopšte, mogla da ga nosim). Možda bih i podnela broš ili medaljon, pod uslovom da kosa pripada živoj osobi. One kojih više nema nosim u sebi i bilo bi mi malo previše da se kitim njihovom kosom, ali to je razmišljanje nekoga ko živi u dvadesetprvom veku…
Čudno i zanimljivo…
Povratni ping: Вредне идеје « Био-блог